Zbor zborila gospoda
rišćanska
Kod bijele crkve Gračanice:
"Mili Bože, čuda golemoga!
Kud se đede car-Nemanje
blago,
Sedam kula groša i dukata?
Valja da je raskovao blago
Na nadžake i na buzdovane
I dobrijem konjma na ratove."
Tu se desi Nemanjiću Savo,
Pa govori gospodi rišćanskoj"
"Ne ludujte, gospodo
rišćanska!
Nije babo raskovao blago
Na nadžake ni na buzdovane,
Ni dobrijem konjma na ratove,
Već je babo poharčio blago
Sve gradeći mloge zadužbine:
Dok je Svetu gore podigao
I Vilindar crkvu načinio,
Tu je dao dvije kule blaga;
Dok načini visoke Dečane
U primorju kod vode Bistrice,
I dva stuba svetitelja Đurđa,
Oba stuba viš' Novog Pazara,
Studenicu na Vlahu Starome,
Tu je dao jednu kulu blaga;
Dok načini crkvu kod
Trebinja
Milješevku na Hercegovini,
I Dovolju blizu gore Crne;
I Trojicu nadomak Taslidže
Ukraj vode ukraj Ćiotine;
Raču crkvu ukraj vode Drine,
I Papraću blizu Borogova,
I Vazuću kraj vode Krivaje,
Ozren crkvu nasred Bosne
slavne,
I Gomelju na granici suvoj;
Moštanicu u Krajini ljutoj,
Tu je dao jednu kulu blaga.
Ostaloga što preteče blaga,
Ostalo je blago poharčio
Zidajući po kalu kaldrme
I gradeći po vodam' ćuprije
Dijeleći kljastu i slijepu,
Dok je duši mjesto uvatio,
Sedam kula blaga poharčio:
Eto babo kud poharči blago!"
Onda reče gospoda rišćanska:
"Be aferim, Nemanjiću Savo!
Kad imaste sedam kula blaga,
Te znadoste upraviti blagom.
Što nosili, svijetlo vam
bilo!
Što rodili, sve vam sveto
bilo!"
I što reče gospoda rišćanska
Na sastanku kod bijele crkve,
Štogođ rekli, kod Boga se
steklo.
