Polećela dva vrana gavrana
Sa Mišara, polja širokoga,
A od Šapca, grada bijeloga,
Krvavijeh kljuna do očiju,
I krvavih nogu do koljena.
Prelećeše svu bogatu Mačvu,
Valovitu Drinu prebrodiše,
I čestitu Bosnu prejezdiše,
Te padoše na krajinu ljutu,
Baš u Bakul, prokletu
palanku,
A na kulu Kulin-kapetana;
Kako pa'še, oba zagraktaše.
Tu izlazi kada Kulinova,
Izlazila, te je govorila:
"Ja dva vrana, dva po bogu
brata!
Jeste l' skoro od donje
krajine,
Od Mišara, polja širokoga,
A od Šapca, grada bijeloga?
Jeste l' vid'li mlogu tursku
vojsku
Oko Šapca, grada bijeloga,
I u vojsci turske poglavice?
Jeste l' vid'li moga
gospodara,
Gospodara Kulin-kapetana,
Koj' je glava nad sto hiljad'
vojske,
I koji se caru zatekao
Da ć' Srbiju zemlju umiriti
I od raje pokupit harače:
Da će Crnog Đorđa uvatiti
I živa ga caru opremiti;
I da ć' isjeć srpske
poglavice,
Koj' su kavgu najpre
zametnuli?
Je li Đorđa caru opravio?
Je l' Jakova na kolac nabio?
Je li Luku živa ogulio?
Je l' Cincara na vatri
ispek'o?
Je l' Čupića sabljom
posjekao?
Je l' Miloša s konjma
istrgao?
Je l' Srbiju zemlju umirio?
Ide li mi Kulin kapetane?
Vodi l' vojsku od Bosne
ponosne?
Ide li mi, hoće l' skoro
doći?
Ne goni li mačvanskijeh
krava?
Ne vodi li srpskijeh robinja,
Koje bi me vjerno poslužile?
Kaž'te mene kad će Kulin
doći?
Kad će doći, da se njemu
nadam?"
Al' besjede dvije tice vrane:
"Oj gospođo, Kulinova ljubo,
Radi bismo dobre kazat glase,
Ne možemo, već kakono jeste:
Mi smo skoro od donje
krajine
A od Šapca, grada bijeloga,
Sa Mišara, polja širokoga;
Viđeli smo mlogu tursku
vojsku
Oko Šapca, grada bijeloga,
I u vojsci turske poglavice,
I vid'li smo tvoga gospodara,
Gospodara Kulin-kapetana,
I vid'li smo Crnoga Đorđija
U Mišaru, polju širokome;
U Đorđija petn'est hiljad'
Srba,
A u tvoga Kulin-kapetana,
U njeg' beše sto hiljad'
Turaka.
Tu smo bili, očima gledali,
Kad se dvije udariše vojske
U Mišaru, polju širokome,
Jedno srpska, a drugo je
turska;
Pred turskom je
Kulin-kapetane,
A pred srpskom Petroviću
Đorđe;
S njim pogibe tridest hiljad'
Turak';
Izgiboše turske poglavice,
Po izboru bolji od boljega,
Od čestite Bosne kamenite;
Niti ide Kulin kapetane,
Niti ide, niti će ti doći,
Nit' se nadaj, niti ga
pogledaj,
Rani sina, pak šalji na
vojsku:
Srbija se umirit ne može."
