(odlomak)
Car Murate u Kosovo pade;
Kako pade, sitnu knjigu piše,
Te je šalje ka Kruševcu
gradu,
Na koljeno srpskom
knez-Lazaru:
"Oj Lazare, od Srbije glavo,
Nit' je bilo, niti može biti:
Jedna zemlja, a dva
gospodara;
Jedna raja, dva harača daje.
Carovati oba ne možemo,
Već mi pošlji ključe i
harače,
Zlatne ključe od svijeh
gradova
I harače od sedam godina;
Ali li mi to poslati nećeš,
A ti hajde u polje Kosovo -
Da sabljama zemlju dijelimo."
Kad Lazaru sitna knjiga dođe,
Knjigu gleda, grozne suze
roni...
Da je kome poslušati bilo
Kako ljuto kneže proklinjaše:
"Ko ne dođe na boj na Kosovo
-
Od ruke mu ništa ne rodilo:
Ni u polju bjelica pšenica,
Ni u brdu vinova lozica!"
