Poletio soko tica siva
Od svetinje - od Jerusalima,
I on nosi ticu lastavicu.
To ne bio soko tica siva,
Veće bio svetitelj Ilija;
On ne nosi tice lastavice,
Veće knjigu od Bogorodice, -
Odnese je caru na Kosovo,
Spušta knjigu caru na koleno,
Sama knjiga caru besedila:
"Care Lazo, čestito koleno,
Kome ćeš se privoleti
carstvu?
Ili voliš carstvu nebeskome?
Ili voliš carstvu
zemaljskome?
Ako voliš carstvu
zemaljskome,
Sedlaj konje, priteži kolane!
Vitezovi, sablje pripasujte,
Pa u Turke juriš učinite:
Sva će turska izginuti
vojska!
Ako l' voliš carstvu
nebeskome,
A ti sakroj na Kosovu crkvu,
Ne vodi joj temelj od
mermera,
Već od čiste svile i
skerleta,
Pa pričesti i naredi vojsku:
Sva će tvoja izginuti vojska,
Ti ćeš, kneže, s njome
poginuti!"
A kad care saslušao reči,
Misli care misli svakojake:
"Mili bože, što ću i kako ću?
Kome ću se privoleti carstvu?
Da ili ću carstvu nebeskome?
Da ili ću carstvu
zemaljskome?
Ako ću se privoleti carstvu,
Privoleti carstvu
zemaljskome,
Zemaljsko je za maleno
carstvo,
A nebesko uvek i doveka."
Car volede carstvu nebeskome
A nego li carstvu
zemaljskome,
Pa sakroji na Kosovu crkvu,
-
Ne vodi joj temelj od
mermera,
Već od čiste svile i
skerleta,
Pa doziva srpskog patrijara
I dvanaest veliki vladika,
Te pričesti i naredi vojsku.
Istom kneže naredio vojsku,
Na Kosovo udariše Turci.
Mače vojsku Bogdan Juže
stari
S devet sina, devet Jugovića,
Kako devet sivi sokolova:
U svakog je devet iljad'
vojske,
A u Juga dvanaest iljada,
Pa se biše i sekoše s Turci,
Sedam paša biše i ubiše;
Kad osmoga biti započeše,
Al' pogibe Bogdan Juže stari,
I izgibe devet Jugovića,
Kako devet sivi sokolova,
I njiova sva izgibe vojska.
Makoš' vojsku tri
Mrnjavčevića:
I sa njima Vukašine kralje:
U svakoga triest iljad'
vojske,
Pa se biše i sekoše s
Turci,
Osam paša biše i ubiše;
Devetoga biti započeše,
Pogiboše dva Mrnjavčevića,
Ban Uglješa i vojvoda Gojko,
Vukašin je grdni rana dopo -
Njega Turci s konjma
pregaziše,
I njiova sva izgibe vojska.
Mače vojsku erceže Stepane:
U ercega mloga silna vojska,
Mloga vojska, šezdeset
iljada,
Te se biše i sekoše s Turci,
Devet paša biše i ubiše;
Desetoga biti započeše,
Al' pogibe erceže Stepane,
I njegova sva izgibe vojska.
Mače vojsku srpski knez
Lazare:
U Laze je silni Srbalj bio,
Sedamdeset i sedam iljada,
Pa razgone po Kosovu Turke,
Ne dadu se ni gledati Turkom,
Da kamoli bojak biti s Turci!
Tad bi Laza nadvladao Turke,
-
Bog ubio Vuka Brankovića,
On izdade tasta na Kosovu!
Tada Lazu nadvladaše Turci,
I pogibe srpski knez Lazare,
I njegova sva izgibe vojska,
Sedamdeset i sedam iljada!
Sve je sveto i čestito
bilo,
I milome bogu pristupačno.
