Zbor zborila gospoda
rišćanska
Kod bijele crkve Gračanice:
"Bože mili, čuda velikoga!
Kud se đede car-Nemanje
blago,
Sedam kula groša i dukata?"
Tu se desi Nemanjiću Savo,
Pa govori gospodi rišćanskoj:
"Oj Boga vam, gospodo
rišćanska!
Ne govor'te o mom roditelju,
Ne govor'te, ne griješ'te
duše:
Nije babo raskovao blago
Na nadžake ni na buzdovane,
Ni na sablje ni na bojna
koplja,
Ni dobrijem konjma na ratove;
Već je babo potrošio blago
Na tri slavna Srpska
manastira:
Jednu babo sagradio crkvu:
B'jel Vilindar nasred gore
svete,
Krasnu slavnu sebe zadužbinu,
Vječnu kuću na onome sv'jetu,
Da se njemu poje leturđija
Onog sv'jeta, kao i ovoga;
Drugu babo sagradio crkvu:
Studenicu na Vlahu Starome
Krasnu slavnu majci
zadužbinu,
Svojoj majci carici Jeleni,
Vječnu kuću na onome sv'jetu,
Da s' i njojzi poje
leturđija
Onog svjeta, kao i ovoga;
Treću babo sagradio crkvu:
Milješevku na Hercegovini,
Krasnu slavnu Savi zadužbinu,
Vječnu kuću na onome sv'jetu,
Da s i njemu poje leturđija
Onog svjeta, kao i ovoga."
U glas viknu gospoda
rišćanska:
"Prosto da si, Nemanjiću
Savo!
Prosta duša tvojih roditelja!
Prosta duša, a čestito
t'jelo!
Što nosili, svijetlo vam
bilo!
Što rodili, sve vam sveto
bilo!"
I što reče gospoda rišćanska
Na sastanku kod bijele crkve,
Štogođ rekli, kod Boga se
steklo.
