Srce moje samohrano,
ko te dozva u moj dom?
neumorna pletisanko,
što pletivo pleteš
tanko
među
javom i med snom.
Srce moje, srce ludo,
šta ti misliš
s pletivom?
k'o pletilja ona stara,
dan
što plete, noć
opara,
među
javom i med snom.
Srce moje, srce kivno,
ubio te
živi grom!
što se ne daš
meni
živu
razabrati u pletivu
među
javom i med snom!
(1863)
|