|
|
|
1841-1910
|
 |
|
Pogreb
|
|
Razbolela se ljubav
u tvome draganu,
razbolela se
časkom
i
časkom izda'nu.
Da vide kako mi je
u tuzi velikoj,
povešću
sjajan pogreb
umrloj jedinoj.
U ljubavna
ću pisma
obaviti je svu,
da
čuva tajna tajnu
i kletva zakletvu.
Položiću
joj telo
na
čudna nosila,
od pokidanih
žica
i starih gusala.
Za nosili'
će ići
rodbina njena sva:
Lepota, mati njena,
i Vera, sestrica.
A kraj nje
će da idu
sve sitna siročad,
skorašnjih
poljubaca
ljubavni porod mlad.
Pred nosili'
će ići
po redu popovi,
u odeždama
crnim
sa sveti krstovi.
Ti popovi su stari,
sve večni
bolovi,
sve uzdisaji crni,
ti crni popovi.
Pred popovi'
će biti
đačića
koji red,
da poju "svjati bože!"
da bude pogreb svet.
Ti
đačići
su pesme
što
za njom uzdišu,
što teše
dušu
njenu
i bogu uzdižu.
Stihari im se svetle
na mladih rameni,
a barjaci se viju
s
čiraci' plameni'.
Nad grobom su joj dali
opelo popovi,
"So svjatimi" se ori
nad mladi grobovi.
"So svjatimi" se ori
k'o pripev iz raja,
naposletku još
đaci
otpoju "Vječnaja".
Poskakala je za njom
rodbina njena sva;
i njojzi moji
đaci
otpoju "Vječnaja".
Još
i sad k'o da
čujem
to sveto "Vječnaja",
a k'o da
ću ga slušat
životu do kraja.
I sinoć
baš
ga
čujem,
već
dockan pred zoru,
a neko k'o da kucnu
na tamnom prozoru.
Zablista mesecina
sa bleda pokrova: -
ljubavni vampir to je
i pratnja njegova.
U Pešti,
14. februara 1860.
|
|
|
|