K O D   K I C O Š A
Pijanstvo
Ne marim da pijem, al' sam pijan često
u graji, bez druga, sam, kraj pune čaše,
zaboravim zemlju, zaboravim mesto
na kome se jadi i poroci zbraše.
 
Ne marim da pijem. Al' kad priđe tako
svet mojih radosti, umoran, i moli
za mir, za spasenje, za smrt ili pak'o
ja se svemu smejem pa me sve i boli.
 
I pritisne očaj, sam, bez moje volje,
ceo jedan život, i njime se kreće;
uzvik ga prolama: "Neće biti bolje,
nikad, nikad bolje, nikad biti neće."
 
I ja žalim sebe. Meni nije dano
da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,
oči plave, tople kao leto rano,
život u svetlosti bez mraka i studi.
 
I želeći da se zaklonim od srama
pijem, i zaželim da sam pijan dovek;
tad ne vidim porok, društvo gde je čama,
tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek.
 
 
 
 
 
 
 
U Čitaonici
 
Utopljene duše
 
 
 

Copyright © 2005-2013 kodkicoša.com