Misao nas jedna
ranom zorom budi,
Misao nas jedna celog dana
prati,
Misao nam jedna noću
tišti
grudi:
Da li otac pati?
Briga jedna zorom ko dželat
nas budi,
Briga jedna vas dan u stopu
nas prati,
Briga jedna svu noć
nagriza nam grudi:
Je li
živa mati?
Žudnja jedna zorom u
osvit nas budi,
Žudnja jedna vas dan
u srcu skrivena,
Žudnja jedna noću
sažiže
nam grudi:
Šta li radi
žena?
Strah nas jedan zorom ko
opelo budi,
Strah jedan nas goni s pomračenim
vidom,
Strah jedan nam noću
mržnjom
puni grudi:
Sestre su pod stidom?
Bol nas jedan zorom kao
truba budi,
Bolom jednim svaka nalita je
čaša,
Bolom jednim krišom
plaču
naše
grudi:
Gde su deca naša?
... Samo jedan put
će odgovora dati:
Preko reke krvi i mostom lešina
Domu svome stižeš,
gde izgleda mati
S nevericom sina.
1916.
|