K O D   K I C O Š A
1892-1917
 
Bez domovine
   Misao nas jedna ranom zorom budi,
Misao nas jedna celog dana prati,
Misao nam jedna noću tišti grudi:
Da li otac pati?
 
Briga jedna zorom ko dželat nas budi,
Briga jedna vas dan u stopu nas prati,
Briga jedna svu noć nagriza nam grudi:
Je li živa mati?
 
Žudnja jedna zorom u osvit nas budi,
Žudnja jedna vas dan u srcu skrivena,
Žudnja jedna noću sažiže nam grudi:
Šta li radi žena?
 
Strah nas jedan zorom ko opelo budi,
Strah jedan nas goni s pomračenim vidom,
Strah jedan nam noću mržnjom puni grudi:
Sestre su pod stidom?
 
Bol nas jedan zorom kao truba budi,
Bolom jednim svaka nalita je čaša,
Bolom jednim krišom plaču naše grudi:
Gde su deca naša?
 
... Samo jedan put će odgovora dati:
Preko reke krvi i mostom lešina
Domu svome stižeš, gde izgleda mati
S nevericom sina.
 
1916.
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Copyright © 2005-2013 kodkicoša.com