Rođen
je 1892. godine u Beogradu.
Milutin Bojić
je učesnik
Balkanskih ratova 1912. i
1913. godine kao i Prvog
svetskog rata. Dramu "Uroševa
ženidba" koju je
preneo preko Albanije 1915.
godine
štampao je na Krfu, a
zbirku pesama "Pesme bola i
ponosa" objavio je u Solunu.
Iz ove zbirke je i pesma "Plava
grobnica" posvećena
stradanju srpskih ratnika. I
sam pesnik lično
je gledao kako saveznički
brodovi odvoze gomile leševa
koje uz zvuke vojničkih
truba spuštaju
u more.
Iako je
živeo samo 25 godina,
ostavio je neizbrisiv trag u
srpskoj književnosti.
U svom kratkom
životu ipak je stigao
da opeva patnje i stradanja
srpskog naroda kroz tragično
povlačenje
preko Albanije, i na takav
način
ovekovečio
je jezivu viziju plave
grobnice kod ostrva Vida -
ostrva smrti. Ali nije dočekao
da opeva pobede i oslobođenje
u koje je
čvrsto verovao. Smrt
ga je zatekla u trenutku
njegovog snažnog
pesničkog
uspona.
Po objavi rata Milutin Bojić
odlazi u Niš
gde pri Vrhovnoj komandi
obavlja dužnost
cenzora. Prilikom odstupanja
preko Albanije nalazi se u
sastavu jedne telegrafske
jedinice sa specijalnim
zadatkom. Po dolasku na Krf
jedno vreme je proveo u
Obaveštajnoj
službi
Vrhovne komande, da bi nešto
kasnije bio prekomandovan za
Solun. Kao svedok masovnog
umiranja na ostrvu Vidu on
piše
svoju najupečatljiviju
pesmu Plava grobnica koja
predstavlja svojevrsnu
tvorevinu Bojićevog
nadahnuća.
Prelaskom u Solun stigao je
da objavi zbirku pesama pod
naslovom Pesme bola i ponosa,
u ovoj zbirci se nalaze 34
pesme koje je napisao na
Krfu i Solunu, za sobom
ostavljajući
nezaboravne stihove u jednom
tragičnom
delu srpske istorije. U
Solunu je avgusta 1917.
godine izbio veliki požar
koji je uništio
polovinu varoši.
Prilikom ovog požara
do temelja je izgorela i
štamparija Akvarione
u kojoj je bila
štampana njegova
zbirka Pesme bola i ponosa.
8. novembra 1917. godine
Milutin Bojić
je preminuo u Solunu u
bolnici. Sahranjen je na
vojnom groblju na Zejtinliku.
Oproštajni
govor na sahrani je
čitao književnik
Ivo
Ćipiko. Krajem leta
1922. godine prenešeni
su posmrtni ostaci Milutina
Bojića
u Beograd, gde je sahranjen
u porodičnoj
grobnici na Novom groblju.
|