Nečujno
pučina
primiče
se hridu,
Sanjiva u veo oblači
se mračni,
Ko nevesta bela, kad u
čednom stidu
Sa treptanjem
čeka na poljubac bračni.
Ozbiljnih
čempresa nežna
šaputanja
Priželjkuju
šumor kaktusa i palme.
Apod gustim hladom nerandžina
granja
Mladi ljiljan peva bogočasne
psalme.
Samo naša
duša
u tu večer
strasti
Mrka je i hladna ko nedra
dubina,
Vrh nas zaman loza prosula
je cvasti:
Nedirnut je gitar i pehari
vina.
I alge se noćas
ljube sred orgija
I okreci poje svoje
madrigale,
Samo za nas trenut slavlja
ne izbija
I noć
nam ne poji ljubavne kimvale.
Jer nas hvata jeza i severac
svira
Kroz nedra, gde
čama na zgarište
seda,
Jer hramovi sveti našega
svemira
Ostali su iza urvina i leda.
Opraštajte
zato naše
reči
grube.
Opraštajte
kletve i pirujte dalje.
Hvala vam,
što naše
osvežiste
trube,
Nama koje vetar u vaš
kutak
šalje.
Mi
ćemo otići,
noseći
na
šlemu
Srmu vaših
noći
palu po granama,
A kad Gospod dođe,
poverite njemu
Zvuk pesama naših
ostalih za nama.
Oprostite,
što smo umorni se
stekli,
Da vaš
vrt nam pruži
san i isceljenja:
Mi idemo kud su bogovi
prorekli:
Preko slanih gora putem
vaskrsenja.
1917.
|